Thoughts from the Loo

Thursday, July 17, 2003

 
[H][P] eVlada

Nekidan je Vlada izvela PR cirkus s prijenosom sjednice preko weba (usput, stream je bio neupotrebljivo spor ili uopće nije radio). Gledanje snimke zahtijeva punih 128 kb/s što, valjda, svako kućanstvo ima, zar ne?

Da ne bih ovdje dalje brabonjao, evo člančića što ga je jedan moj prijatelj napisao kad mu je urednik naručio panegirik na ovu temu (članak, dakako, nije objavljen):

Što je povijesno u prvoj virtualnoj sjednici Vlade

Nije to »događaj za povijest«

Ničega nema »povijesnog« u »prvoj virtualnoj sjednici Vlade« u kojoj je hrvatski premijer sudjelovao s dodjele nagrada za web stranice u jednom zagrebačkom hotelu. Tehnološki gledano, njegovo »virtualno« vođenje sjednice nije nikakvo veliko čudo i moguće je svakom poduzetniku koji za održavanje takvih sjednica ima kakav interes i dovoljno novca. Od tehnoloških izazova tu je samo zaštita od vanjskih upada - a ona bi ionako trebala biti riješena za bilo što što se događa u računalnim mrežama.

Ničega povijesnog nema ni u tome što je ta sjednica navodno prva sjednica neke vlade koja se izravno prenosila na Internetu. Ako je premijer time htio pokazati predanost svoje Vlade načelu »otvorene vlade«, promašio je. Streaming prijenos sjednice vlade može u najboljem slučaju biti samo kuriozitet; zapravo je samo nepotrebno opterećenje mreže zbog kojega je i satima poslije sjednice pristup Vladinim web stranicama bio otežan. Da od takvih prijenosa ima ikakve koristi, ne bi se na to čekalo do današnjeg dana; streaming prijenosi događaja postoje već godinama.

»Otvorena vlada« nisu izravni streaming prijenosi niti premijerovi nastupi u ulozi manekena jednoga (ne najuglednijega) izbora web stranica, jednoga zagrebačkog hotela i nekoliko informatičkih tvrtki. Otvorena vlada bila bi kad bi državni organi sve svoje dokumente objavljivali i izdavali na Internetu u oblicima i na način koji je običnom građaninu najjednostavniji; otvorena bi bila vlada kad bi građanin mogao s državom komunicirati na jednostavan brz i što izravniji način i kad bi što više svojih poslova s državom mogao obaviti »online«.

Veći bi korak prema otvorenoj vladi bio kad bi natječaji za informatizaciju državnih organa bili transparentni i s jasnim kriterijima; bliže bismo došli da ova država nije platila svoj ulazak u podređeni odnos s monopolistima iz Redmonda (Indija, Peru, Austrija i neke druge zemlje bar su nešto dobile za pristanak na takav odnos); veći bi korak u XXI. stoljeće vlada učinila kad bi financirala objavljivanje nekih temeljnih stvari na Internetu i prenosivim medijima, recimo najvažnijih rječnika, pravopisa, nekih priručnika, materijala za školske programe.

A ovaj je »povijesni događaj« bio samo još jedna u nizu malih informatičkih blamaža ove vlade, koja ne zna oglasiti ono u čemu je doista uspješna, ali na sva zvona daje ono u čemu redovito ispada smiješna ili rastrošna.

Svog prijatelja nisam ovdje potpisao, ni naveo novine o kojima se radi, za svaki slučaj. Molim, dakle, autora da se, ako želi, potpiše u komentaru.


Bonzi 17.7.03